U vremenu kada sve prestaje biti važno, počevši od ljudskog života u majčinu krilu, pa sve do poziva na život s Bogom, u epohi koja prethodi III. svjetskom ratu, koja se faktički odvija pred našim očima usprkos tomu što ih zatvaramo da ne bismo vidjeli, Bog nas poziva da spoznamo ono što je NAJVAŽNIJE! Sve rjeđe me Duh Sveti poziva da držim govore i pitam se zašto je to tako. Kao da je njegov glas umuknuo. Ne samo da mi zdravstveno stanje sve češće otkazuje poslušnost, nego i, osluškujući bilo kakav glas pred vratima Biblije, sve češće čujem tišinu. Godine 2015. u Marijinu svetištu Leśniow ipak sam održao predavanje o duhovnoj obnovi, koje sam nazvao Ono najvažnije. Bio sam svjestan da će me Duh Sveti još jednom pokušati podsjetiti, mene i one koji su me slušali, na ljubav koja se iz Isusova Srca, iz Srca njegove Majke, širi svijetom. Ali onih željnih te ljubavi sve je manje. Dok sjedim u ispovjedaonici, susrećem ljude koji se kaju te, zabrinuti za stanje svoje duše i za budućnost, a prije svega za svoj spas, u tajnosti tiho ispovijedaju svoje grijehe. Istovremeno se na ulicama naših gradova sve češće može zapaziti marširanje i glasno deranje neprijatelja života, Crkve, samog Boga. Tko u tom trenutku ne bi pomislio na Sodomu, u kojoj je Lot kriomice anđelu ispovijedao zanemarivanje Boga u svojoj duši, pri čemu su vani odjekivali usklici izopačene i zaslijepljene gomile, koja je žudjela jedino za iskorištavanjem ljudskog tijela do mile volje?
